Spiritual Themes, Uncategorized

SVE STIŽE U SVOJE I PRAVO VRIJEME

PRVA FOTOGRAFIJA 777.jpg

Ovo je jedna od najvećih mudrosti, koja kad se savlada čini životom znatno lakšim. Prihvaćanjem da sve stiže baš onda kad treba, ljude čini opuštenijim, jer svoj život, svoje želje i htijenja stavljaju u ruke Nekoga kome bezuvjetno vjeruju i od tada počinju vjerovati da su sve bliži ispunjenju i to na svakodnevnom nivou. Samim tim ne osjećaju tjeskobu, njihov um nije prenapregnut potrebom da nađu rješenje, niti izazovom koji im se našao na putu. Kad je um mirniji, ljudi kao da sa strane gledaju svoj život i tada mogu vidjeti jasnije što trebaju uraditi, ponekad to znači da ne trebaju ništa uraditi nego samo sačekati.

Kad se uđe nespremno u izazov, nasilu i prije vremena, izleti se iz toga izazova kao s ringišpila i završi se povrijeđeno. No, kad se ne ide nasilu, već se uhvati ritam sa životom i počne plesati po njegovim taktovima i ritam se počne doživljavati kao najprirodnija stvar.

Ponekad je potrebno samo sačekati, da se ostvari ono što se želi. No, u većini slučajeva da bi se ostvarila želja potrebno je raditi na svom unutrašnjem stanju, zaroniti duboko u svoju posvijesti i otkriti što je ono što stoji kao kočnica / prepreka u umu, zbog koje se ne može napredovati ili ostvariti ono što se poželjelo.

Rješavanjem unutrašnjih blokada se približavate ostvarenju želje. Ponekad je potrebno dobro promisliti i uočavati u svakodnevnim događajima da je opet povučen isti potez, dok se očekuje i priziva drugačiji rasplet događaja.

Svaki novi događaj, svako novo iskustvo, odluka i promjena nosi sa sobom nove lekcije, kojih se treba biti svjestan od samog početka, jer u suprotnom je moguće promicanje suštine. Jednom broju ljudi je nemoguće uočiti svoje obrasce ponašanja, već tek u razgovoru s drugim ljudima primijete ih, dok drugoj grupi ljudi koji sami istražuju svoja unutrašnja stanja i blokade bi bilo lakše da imaju s kim razgovarati, no i oni će pronaći rješenje u razgovoru sa sobom, samo će im trebati vrijeme u tišini. Najveći ometač u tom času im mogu biti stari strahovi. I postoji jako mali broj ljudi, koji su na iznimnom duhovnom nivou, te sami uspiju u izuzetno kratkom periodu da uoče naučene obrasce i da ih osvijeste, pa se i oslobode blokada.

druga fotografija 777

No, ono što je sigurno sve dok se spoznaju potencijali i ono što koči na putu do tada se i približavate cilju. I nije važno koliko će vremena trebati, ma koliko okolina, ukućani ili sami sebe požurivali, nemojte da srljate. Time sebi nećete pomoći, naprotiv čim uočite da ponovo bezglavo srljate zaustavite se i osvijestite taj trenutak.

Na čas pomislite da dok bezglavo trčite za životom koji vjerujete da želite (do)živjeti, pri tome padate, ustajete, no kao hipnotizirani nastavljate juriti, za to vrijeme vaš život ostaje bez daha dok juri za vama, pokušavajući da vas stigne. Vaš život je uvijek u ravni s vama, nije niti u prošlosti, niti u budućnosti, samo ga vi možete pomjeriti iz tog ležišta dok trčite za onim što nije najbolje po vas.

Zato treba uhvatiti ritam sa sobom, svojim tijelom, umom, srcem i dušom. To je način da ovaj život bude proživljen svjesno, bez da se pokajete i za jedan postupak koji je učinjen, zato što činite najbolje što umijete, ne miješajući niti um, niti srce, već osluškujući dušu koja vodi ka vama samima.

Živeći život tako uviđate sve više kako se sve slaže samo od sebe i kako nema potreba da brinete, jer kad brinete na vibraciji ste brige i privlačit ćete još više brige, dok kad se opustite zračite mirom, te će mir biti i u vama i oko vas. U mirnoći uma ćete shvatiti što razumijete, a što je ono što istinski znate, čak i ako ne znate odakle potiče to znanje.

A kad će nešto stići? Ništa ne brinite. Znat ćete, budite sigurni, jer u vama se nalazi nepogrješivi sat, koji će vam reći da se ispunjenje vaše želje bliži.

BOJANA KNEŽEVIĆ

https://writerspen5555.wordpress.com

https://www.facebook.com/Writerspen555

https://www.instagram.com/writers_pen555/

 

Spiritual Themes

💚💚🍃🍃🍂🍂 🙏Ima dovoljno za sve… *:)

dandelion-3271145_960_720.jpgPostoje izazovi koje savladah i o njima pišem ovdje, no postoji jedno polje gdje i sama još uvijek učim. Na tom putu učenja uvidjeh da nešto mogu podijeliti što bi možda drugima bilo vjetar u leđa.

Znam dosta ljudi, koji su završili srednju školu ili fakultet i rade upravo ono za šta su se školovali.

Sve češće srećem ljude, koji su kao moja malenkost odlučili da promijene svoje zanimanje, jer se u njemu ne prepoznaju, polovina radi sada nešto kreativno, što bi za društvo bilo nesigurno ili avanturistički, a druga polovina radi neke “standardnije” poslove.

No, ovaj tekst nastaje prije svega za ljude koji su se školovali za jedno zanimanje, a zbog nedostatka posla rade nešto drugo silno čeznući za poslom u struci.
Ma koliko vas um uvjerio, a okolina potvrdila da je nemoguće naći posao u struci ne dajte se omesti. Radite što radite u ovom času, no ne odustajte od traženja načina da radite ono za šta ste se školovali.

Meni od 2012.godine, kad završih fakultet, pa do danas su se toliko putevi ukrštali sa pravom, od kojeg pobjegoh, jer se tu ne vidim. I otkad sam se pozdravila sa pravom prošle godine nailazila sam na poslove pravnika. Istina, meni se pojavljuje pravo kao izazov da li sam sigurna u svoju odluku i zbog nošenja sa okolinom i ostavljanjem sigurnog posla.
No bilo kako bilo, to je vama potvrda da bez obzira koliko ima pravnika, još uvijek ima i slobodnih mjesta.

Isto tako može se i promijeniti zanimanje, još uvijek ne mogu prenijeti neku veliku mudrost o tome, jer i sama učim. No, nije nemoguće. Vrata se otvaraju. I tu imate dvije opcije…kao što pisah ranije direktno na prepreku, zatrčite se i uzverete kozjom stazom ili da idete manje strmom stazom okolo i uspijete.

Ja sam iz neiskustva krenula odmah kozjom stazom, pa sam uvidjela da su mi uvjerenja koja me vuku dole prejaka i da su rezultati tu, no nisu na onom nivou na kojem bih željela da budu, zato što nemam dovoljno duhovne kondicije na tom polju, pa stalno zastajkujem. Zato odlučih naknadno za okolnu stazu da radim ono što volim, no da to bude u okviru nekih mojih uvjerenja. I da učim što više mogu od ljudi, koji su već uspjeli, iz dana u dan upijajući njihove priče pomjeram granice MOGUĆEG u svom Umu.
Njemu je lakše da povjeruje da mogu raditi od 8h do 16h ono što volim i služiti drugima, nego da budem freelancer i radim od kuće… I PRIHVATIH. Nije lako očistiti zagorjela uvjerenja, a još manje za kratko vrijeme.

Ako pogledate pažljivo fotografije vidjećete da smo to sve mi.
I nije važno da li smo maslačak pred sazrijevanje, zreli maslačak ili onaj koji prolazi – sunca, zemlje, kiše ima dovoljno za sve.
Čak i za nas koji izniknemo negdje na ulici, “prkoseći” (ne)mogućem.

💚💚🍃🍃🍂🍂🙏

Spiritual Themes

🌳🌳🌸🌸Zemljina dubina, nebeska visina…

environment-2196690_960_720Ponekad na čas imam osjećaj da sam drvo, čije korijenje nalazi puteve i sve je čvršće povezano sa zemljinom dubinom, čije lišće treperi, u krošnji spava mir, s vremena na vrijeme neki djetlić doleti i napravi buku, ali ono što najviše osjetim to je Mir u sebi i kako moje grane rastu nekoliko milimetara, pa još nekoliko milimetara.

I taj čas doživim kao meditaciju i povezanost sa SveMirom…*:)

💚💚🌳🌳💙💙💧💧💛💛🌞🌞💜💜🌸🌸

Damin Gambit

💙💙🌸🌸INTUICIJU SVI IMAMO, NO GDJE SMO POSTAVILI GRANICE NAŠEM BEZGRANIČNOM UMU?!

girls-1072024_960_720Prije nekoliko dana naletih na jedan video i zastadoh kod objašnjenja, jer mi nikad ne bi palo na um šta se može desiti u praksi. U videu se objašnjava, kako ljudi ne razumjeći o čemu se govori, stvari dožive suviše bukvalno i naprave više štete nego koristi.
Mislim se onako… Zar zbilja ljudi progutaju sirovu informaciju i počnu bukvalno primjenjivati ne razmišljajući šta je suština rečenog. I čujem samo glasić, koji mi kaže: “Iznenadila bi se, koliko je moguće!”
I nakon toga se nadoveza još jedna situacija, zbog koje odlučim napisati ovaj tekst.

Nevjerovatno je koliko ljudi krenu ka nečemu novom i nepoznatom, no malo ih dođe na cilj…
“Mnogo je zvanih, a malo odabranih.”
Nekome to novo i nepoznato ne drži toliku pažnju, postane dosadno i što bi rekli u narodu “mane se ćorava posla”, neko novo pokuša ukalupiti u sve što je do sada poznato, neko ode dalje pa povjeruje da sve zna o novome, a mali broj ljudi uradi ono što je iz mog ugla najprirodnija stvar – upusti se u dublja promišljanja i istraživanja novoga, kako bi spoznao što više. 

Za posljednju opciju potrebno je da Čeljade ima i širu predstavu o svijetu i šire vidike, ili jednostavno da posjeduje osim otvorenosti za novo i istrajnost.
Većina kad ovo pročita ulovi se za glavu, jer pomisli da to ima neke veze sa obrazovanjem i da neke stvari može razumjeti samo neko sa diplomom. Iz mog ugla to je daleko od istine. Štaviše, rekla bih da je baš suprotno i da klikeri u mnogome mogu ljudima zasmetati kod sopstvenog razvoja. Odnosno uspjeh da se pojmi svijet je obrnuto recipročan znanju stečenom u školama. Što i ne čudi, jer čovjek što je obrazovaniji, time je više pomjerio svoje granice neznanja na nivou uma, ali tu dođe do jedne zamke… Ljudi zbog društva i kako su rangirani visokoobrazovani ljudi pomisle da sve znaju i sramota ih je i kad ne znaju nešto da pitaju.

Mene je prije nekoliko dana brat oduševio kako mi je objasnio nešto u vezi sa radijatorima, cijevima i ventilima. Na primjeru, koji je banalan sve mi je objasnio. To je ono što se iznova potvrdi, kad znaš sjajno nešto onda imaš pregršt primjera, kojima i osobi koja nema blage veze o tvom poslu možeš da objasniš kako nešto funkcioniše. Treba imati na umu da svaki čovjek nema isti koncept u umu. Jedan će lakše shvatiti kroz matematiku, drugi kroz arheologiju, treći kroz vrtlarstvo, četvrti kroz tehniku, peti kroz sociološki pogled i tako u nedogled. No, kad nešto znamo to možemo pokazati u okviru svakog koncepta.

Ili relativno skoro gledah gosta u emisiji, koji je sa tolikim oduševljenjem govorio o Teslinim otkrićima i o Vedama, da je milina bila slušati pojašnjenja i istovremeno gledati sa koliko entuzijazma želi da i drugi shvate i vide veličanstvenost spoznaja.

Da se vratimo na gore pomenutu otvorenost. Prije nekoga vremena gledam putopis o Rusiji sa osobom, koja je veliki zaljubljenik u Rusiju. Putopis je uradio Britanac, koji sa svoje tačke kružnice i sa svojim uvjerenjima predstavlja Rusiju. Bacim pogled na čeljade pored sebe, koje otpiruje, negoduje na njegovu komentare. I pomislim: “Zašto se ljutiš? Pa gledanje ove emisije neće promijeniti tvoja razmišljanja, ti imaš jedan stav o Rusiji, on ima drugi i to je sve.”

Ili na primjer prije sedam dana odem na promociju knjige, koja je napisana kao roman o životu jednog Vladike. Izuzetno ozbiljna promocija, ozbiljni recenzenti, istoričari, u publici je bilo sveštenih lica, sa jednim imah i priliku da razgovaram kratko bez obzira što ne razmišljamo na isti način. I kako sam vidjela taj trenutak? Kroz ozbiljan pristup autora jednom takvom poduhvatu. Da li je to i na koji način uticalo na moja uvjerenja o religiji? Ne. U mom svijetu su religija i običaji na jednoj strani, a vjerovanje potpuno druga priča.
I iskreno malo mi je apsurdno da osoba bilo koje religije nema želju da prouči i druge religije. Neće proučavanjem drugih religija promijeniti svoja uvjerenja, ako su duboka i ako je sigurna u njih. Uostalom može druge religije da vidi samo kao druge filozofije i drugačije poglede na svijet. Naravno, pod uslovom da se ostavi dogme, koja je nametnuta vjerujem kasnije iz straha, kako izdaju svoju religiju proučavanjem drugih. U mom svijetu je nezamislivo da je bilo koji osnivač religije (koje doživljavam kao intuitivne filozofe koji su pojmili i povezali duhovno i materijalno) branio da se sazna o drugim religijama. Pa ne bi bili osnivači, niti bi imali sljedbenike da nisu duboko vjerovali u ono što su govorili, a onaj ko je duboko uvjeren u ono što govori i ko svojim primjerom pokazuje da je to istinito ne plaši se drugih religija i ljudi koji imaju drugačije viđenje. 

lli na primjer primjena svih novih tehnika od strane mnogobrojnih interpretatora, koja vodi spoznaji onoga što su neki ljudi intuitivno dokučili i što naučnici dokazuju sad – da smo više od materije, mnogo mekši… Apsurdno mi je da neko primjenjuje jednu tehniku, a pljuje ili osuđuje druge, ismijavanje je uvijek znak nemoći i neznanja. Postoji mnogo tehnika i ideja, koje meni ne prijaju i ne primjenjujem ih, ali to što je meni neprimjenjivo ne znači da nekome drugome neće upaliti, jer izvjesno je da hoće. U suštini sve se i vrti oko pomjeranja granica i uviđanje da i iza poznate livade ima još veća i još veća.  Sama činjenica da mi koristimo izuzetno mali postotak svog mozga je dovoljna. 

woman-2714110_960_720Ko zbilja želi da spozna i upozna Život, svoju svrhu na planeti i slično taj će istraživati dublje, prihvatiće vlastitu odgovornost za svoj život, jer to rade odrasli ljudi, dok odrasla djeca misle da drugi trebaju rješavati njihova životna pitanja i uvijek su im krivi drugi. No, kad okrenemo se ka sebi i shvatimo da nešto nismo uspjeli prevazići mi, isključivo zbog naših postupaka, onda rješavamo matematički zadatak sve dok ne budemo zadovoljni rezultatom. Profesor Svemir će nam dati smjernice tokom rješavanja zadatka. 😃

Najlakše je praviti se blesav, otvarati usta kao riba i gledati svijet onako kako gleda gospodična krava, koju izuzetno poštujem kao životinju, dok seli hranu kroz 4 prostorije želu(d)ca, mnogo teže je promućkati čorbu (likvor) i isplesti drugačiju mrežastu strukturu svog života.

Intuiciju posjeduju svi ljudi i vodič je tu, no za promjenu je potrebno biti i otvorenog uma, raširenih ruku i smiješiti se životu.

PA… SREĆNO NAM BILO PUTOVANJE…*:)
💙💙🌸🌸🙏

Spiritual Themes

“Beg u praznom čardaku”🤔

thumb-1920-621973.jpg

Tako se slatko ismijah juče, da i danas kad se sjetim ponovo osmijeh zatitra…
Dosjetih se Nušića, Charlie Chaplina i perioda kad sam glumila i mučila se prilikom osmišljavanja osobina za lika kojeg igram.
Nekako su mi pojedine ideje za lika bile nerealne i da se ljudi zbilja tako ponašaju van scene, no jučerašnji dan je pokazao, da griješim. =)

Pa da krenem sa pričom… Dobih priliku da odslušam ispit za koji se spremam. I sad dolazimo lagano, kandidati se prikupljaju, potrebno se najaviti i slično.

I kreće ispit, izlazi djevojka da drži prezentaciju, treba da počne da govori na stranom jeziku u nekom trenutku (kad joj kaže komisija) kao dio ispita i muku muči sa svijetlom, jer joj je tekst svjetlije boje…
No, u jednom trenutku u salu ušeta lik, obučen i obuven u duks, farmerke i patike, sa kišobranom preko ruke. Napravi krug oko svih nas i nonšalantno prođe pored djevojke i dođe do komisije i kaže sljedeće:
“Izvini što te prekidam! (Obrati se djevojci, te istim tonom i bez pauze nastavi, obraćajući se Predsjedniku komisije)
Došao sam stopom (misleći na auto – stop), pobjegao mi je bus, trebam ponovo polagati ispit, nisam mogao ranije doći.”

Kako je on to rekao, nasmijah se i smijeh u meni je trajao još 5 minuta, komisija zatečena…
Nastavlja on da treba polagati prvo pismeni, pa tek onda usmeni… itd.

Sad ide niz mojih misli “ZA” i “PROTIV” segment po segment…
*Upad na ispit… Nakon što su vrata zatvorena svjestan je da ispit mora prekinuti svojim ulaskom… Moja malenkost bi vjerovatno u takvoj situaciji stala sa strane i sačekala da završi onaj ko trenutno govori i da mi se tek obrati neko ili da nastupi tišina. Mada bi mi vjerovatno pojedini profesori rekli upravo što napisah, da sam svojim ulaskom već prekinula onoga ko polaže ispit.
No, minus je nekome dok polaže tek tako prošetati pozornicom. Pri tome, osobi je potrebno da ima apsolutnu pažnju na to što govori, jer u nekom trenutku će joj reći da krene govoriti na stranom jeziku.

*Kako je obučen? Nekako mi je nepoštovanje doći obučen na ispit kao da se krenulo u lokalni “birc” ili na utakmicu/trening, ne treba biti u odjelu, jer većina ni nema mogućnost da kupi odjelo (odjela se obuku za maturu i vjenčanje) no ipak neki odraz poštovanja. Ili barem biti obučen, onako kao što bi bio da već radiš posao za koji polažeš ispit.
S druge strane plus od mene – ispit se održava u Staklenci (zgrada Vlade), koja zbilja izgleda moderno, većini je prestiž samo ušetati na 5 minuta unutra, a njemu to nije važno, imao je smjelosti ušetati tako obučen i nije mu bilo bitno mišljenje drugih. BRAVO!

*Pobjegao mu autobus i došao je auto – stopom… to je dio koji obara sa nogu.☺

Ako mu je zbilja pobjegao autobus i došao je auto-stopom naklon za istrajnost i upornost…
No, nije mi ostavio utisak osobe, koja se ne zna izboriti za sebe, pa je moguće da je to bio dio priče, da li da šarmira, pokaže bunt ili drskost.
Njega bi vrlo mali broj profesora izbacio sa ispita, on ne odustaje od cilja, ali tu upornost i istrajnost ne prati znanje, pa ona prerasta u bandoglavost i bahatost.

No, dio koji je mene zasmijao (pored njegove nonašalancije, stava “ravno mu sve do mora”) je apsurd, on kao pojava i njegovo ponašanje odaju osobu koja bi bila u stanju izgubiti dvije patke sa crteža, a polaže ispit gdje će trebati voditi računa i biti odgovoran za 30-50 ljudi, kako za njihovu sigurnost, tako i za njihovo ponašanje.😂

Ne znam da li na kraju položi i kako je izgledala njegova prezentacija, no da me je nasmijao, nasmijao me, te još jedan dokaz da niko i ništa nije samo beskrajno bijel ili crn, već smo svi kao yin&yang ili ova⚽.

Razbarušeni smiješak🌸🌺🌳🍁🙏

photo by site: https://wall.alphacoders.com/big.php?i=621973

Spiritual Themes

🌳🌳🍁🍁🌞🌞☁☁ŠTO NAM JESEN GOVORI?

PRVA FOTOGRAFIJA

Svaki čovjek ima svoje omiljeno godišnje doba i moguće je da mnoge jesen asocira na kišu, na kraj ljeta, na jedan drugačiji ritam, sporiji i na hladnoću koja dolazi. No, da bi uhvatili ritam sa svojim životom potrebno je uhvatiti ritam s prirodom, prihvaćajući ono što ne možemo promijeniti i gledajući dublje u ono što nas okružuje. Tek tada ni jesen neće biti strašna.

Zamislite da je istovremeno cijeli vaš život kao jedna kalendarska godina i da prolazeći kroz bilo koji izazov, prolazite faze kroz koje prolazi priroda od proljeća do novoga proljeća. Kad stigne proljeće i budete vi i vaši izazovi posijani/posađeni, potrebno je vrijeme da se prilagodite čak i početku. No, tu je sunce i njegova svjetlost, kako bi iz vas izvukli ono najbolje. Da biste ugledali sunce, koje trenutno osjećate i koje vas zove da izađete na površinu potrebno je da prođe određeno vrijeme. Kiša će da učini svoje, vi ćete rasti i razvijati se.

U nekom trenutku doći će ljeto i ubrzo ćete vidjeti plodove svog rada za neka svoja djela. Vidjet ćete gdje će vas put voditi. No, ubrzo ćete se prestati pitati, kuda vas sve to vodi i uživat ćete u trenutku, uživat ćete u ljetnom pljusku, ljetnim večerima.

Ako primijetite da neki plodovi vašeg rada nisu sazreli, pitat ćete se što se dešava, možda ćete na tren i posumnjati u ispravnost odluka, koje ste donosili. Tad je potrebno strpljivo sačekati  jesen, jer u jesen svi plodovi sazrijevaju. A istovremeno vas okružuju najživopisnije boje. I te boje su u vama oduvijek bile, u njima se krije bogatstvo naših različitosti.

Većina ljudi se namršti na pomen jesen, ali baš jesen treba da traje dugo, jer jesen je sinonim za mudrost i zrelost i taj period vašeg života bi trebao da traje najduže. Posebno bi se trebali radovati jeseni, jer nakon nje dođe zima, kad se sve umiri, kad cijeli Svemir miruje, kako bi se spremio za novo putovanje narednog proljeća. A ako smo živjeli ispunjen život i uživali u svakom času onda ćemo i zimu spremno dočekati ne vezujući se za stara iskustva, već prizivajući novo proljeće.

Da bismo to postigli potrebno je naučiti najvažniju lekciju, poštovati vrijeme koje nam je dato, doživljavajući ga kao blago. Kad znamo napraviti razliku između bitnoga i nebitnoga, onda smo naučili mnogo. Pravilno zna rasporediti vrijeme onaj tko ga ne troši na nebitne stvari, a tko se kad su u pitanju bitne stvari umije predati i posvetiti u potpunosti radujući se svakom malom koraku i uspjehu koji doživi. Kad to savladamo  znamo da je za neke stvari potrebno vrijeme, a da je bavljenje nekim drugim stvarima gubljenje vremena, no najvažnije da znamo napraviti razliku između to dvoje, a to već traži mudrost i umjetnost življenja.

Da bi se okolnosti same od sebe počele slagati, treba prije svega znati što se želi postići u životu i gdje se želi doći. Kad to znate unutar sebe, onda ćete sve lakše uočavati kradljivce vremena, koji nisu na vašim valnim dužinama. Nećete se vezati za njih plašeći se, da nešto nećete postići ako ne idete sigurnim putem. Svaki put kad kažete „NE“ kradljivcima vremena, vi ste istovremeno rekli „DA“ svemu onome što ste zamislili i što želite ostvariti.

Uvidjet ćete gdje ste sve „griješili“, a zapravo učili lekcije na vašem putu i sada znate mnogo bolje nešto izvesti. Tada ćete shvatiti jednu od najvećih razlika kad nešto razumijete na nivou uma i kad nešto znate na nivou svijesti. Uvidjet ćete koliko vam vaše vrijeme vrijedi i nećete više gubiti ni časa s ljudima i na mjestima na kojima NOVI VI ne pripadate, već ćete se okrenuti se i utonuti u dubinu svojih misli, a tamo ćete naći odgovore koje tražite.

DRUGA FOTOGRAFIJA

U tišini uma, kad primjećujete svoje misli uvidite što je šetnja korzom, a što je put do cilja.  Naučit ćete koliko je važno zdravo cijeniti sebe, vjerovati sebi, svojim instinktima, te kako ostvariti ono što želite i da nema odustajanja. Kad to sve znate onda kad se pojavi prilika nećete čekati još jedan krug da se okrene, pa da prođe nekoliko mjeseci ili godina, već ćete je ugrabiti već danas, ovog časa.

Sve su ovo smjernice, koje svako od nas nauči tijekom svog odrastanja i duhovnog razvoja. No, da bi proces učenja bio lijep doživljaj i da bi jesen dočekali raširenih ruku, važno je naučiti promatrati svoje misli bez uključivanja u procjenu onoga što nam po umu skakuće. Tek kad naš um utihne vidimo najlakši, najbrži i najkraći put do ostvarenja naših želja.

Ostajte mi dobro! Lijep pozdrav i jesenji smiješak 🌻🌻🌙🌙💛💛🙏🙏

tekst objavljen na https://atma.hr/sto-nam-jesen-govori/

Damin Gambit

🏡🏡🔑🔑💛💛🍁🍁🌞🌞🌻🌻 Kuc-kuc Stigla jesen…*:)

681645.jpgKad uđemo u kuću valja nam i vrata zatvoriti za sobom, da ne pravimo propuh kad otvorimo vrata prostorije. 🙂

Imamo cijeli život da istražimo cijelu kuću, kutak po kutak…u kući je uvijek najmanje pet prostorija:
Dnevni boravak ili kako mi kažemo soba (intelektualni nivo), kuhinja – trpezarija (emotivni nivo), spavaća soba (psihološki nivo) gdje kroz snove i misli kad liježemo i ustajemo spoznajemo sebe, neizostavno kupatilo (fizički nivo) oko kojeg se uvijek trudimo da bude najčistije pored kuhinje, što je i logično, ako tu zabrljamo kako bi rekli u narodu “… smo motku”, :O no postoji jedna prostorija koju većina i ne doživi iako svaki dan, ma svaki čas mora tu boraviti, a to je hodnik (duhovni nivo – naša Duša) koji povezuje sve ove prostorije. 💜

Prozori su naravno naš pogled na život, stepenice su ljudi i sve ono što povezuje NAS nekada i NAS sada, a podrum su već pretpostavljate naše uspomene, dok je tavan kutak u kojem ćemo biti i živjeti ono što jesmo, bili kao djeca, ili kao odrasli i za kraj dimnjak – on je dio cenzure onoga novoga što nam dolazi i onoga što smo mi spremni podijeliti sa svijetom.👀👄👂

Eh sad da se vratim na suštinu posta…
Poenta je kad god uđemo u novu prostoriju da iza sebe zatvorimo vrata, kako bi spriječili proizvodnju propuha u Umu, te da sebi sami ne stvaramo dilemu da li se trebamo vratiti ili ostati u novoj prostoriji. 🙂

Uvijek trebamo ostati u novoj prostoriji ako želimo rasti, čak i kad se plašimo trebamo ostati, pa makar sjedili uz vrata neko vrijeme i ne micali se dok ne budemo sigurni šta da uradimo.

Ono najgore što većina uradi i što je i meni samoj padalo na pamet je odškrinuti vrata za svaki slučaja. Nema slučaja, koji nismo mi proizveli u svom umu strjepnjom, strahom, brigom…
Ne postoji plan B, postoje samo okolnosti nove prostorije sa kojima se trebamo snaći i sebe pronaći najbolje što umijemo.
Dok se lilamo i Svemir/Bog se klacka i važe šta da nam da.

Prema tome, kuc-kuc prostorijo, dolazimo!

Kao što je i nama jesen došla… 💛💛🍁🍁🌞🌞🌻🌻🙏🙏
Smiješak

fotografija preuzeta sa site: https://wall.alphacoders.com/big.php?i=681645

Children - Stories and Songs

IZ UGLA MALE AURORE – MOJA MAMA

AURORA Prva fotografija.jpgMoja mama nije kao druge mame, ona se ne vozi svaki dan na posao, ali svejedno ustaje rano. Poljubi mene i malog bracu. Lagano mi počešlja kosu i napravi frizuru. Ne stavlja mi puno mašnica u kosu, kakve imaju moje drugarice iz vrtića, ali meni se i ne sviđaju mašnice, one su za bebe.

Ona ili tata me odvedu u vrtić. Mama uvijek šapuće što će danas biti za ručak ili što ćemo raditi kad dođem kući, poljubi me i maše dok odlazi.

Volim s njom da kuham kolače, pa obje budemo od tijesta bijele. Kaže da se tako i ona kao mala igrala s brašnom. Tata nas gleda, prvo se smije i šali, pa nam se i on pridruži u igri. To se jedino ne sviđa mom braci, jer ne može da dohvati brašno, pa se ljuti na nas. Ali on ne može da se igra s nama, on je još mali.

Dok se igramo s tatom mama piše, govori neke super riječi koje ne razumijem, ali uvijek me pita, koja mi se fotografija dopada i baš tu stavi u svoju knjigu. Često govori Fora i Fazon, ne znam što to znači, no sviđa mi se. Izgleda smiješno, dok je ozbiljna. A ozbiljna je samo dok piše, ponekad i plače dok piše. To mi nije jasno kako neko može da plače, a da se i dalje smiješi. To radi samo moja mama. Naočare stavi na glavu, njena mrkvičasta (narandžasta) kosa joj je svezana u punđu, ali ne u urednu punđu, kakvu ima teta Ana. Mamina kosa viri na sve strane. Ponekad mi dozvoli, da je češljam i pravim frizuru, a tada drži bracu u krilu i igra se s njim. Tata nas gleda i smiješi se. On isto piše, ali kad svi mi spavamo. Volim se igrati s njegovom bradom i njemu se to sviđa. Moja mama ne nosi štikle, kao druge mame i rijetko se šminka. Ali, njene oči sjaje dok nas gleda.

Ona puno fotografiše i voli da putuje. Tata kaže, da je nekad više putovala.

Moji tata i mama se ne slažu uvijek, ali i kad su ljuti jedno na drugo, oni se ne svađaju. Kažu samo jedno drugom, da to napišu u pismu. Tata tad napiše mami pismo zbog čega se ljuti na mamu, a i mama piše pismo tati. Kad odemo spavati čitaju svoja pisma, razgovaraju i smiju se. Vidjela sam ih jednom kako se grle nakon što su pročitali pisma i bilo mi je drago što ne galame jedno na drugo kao naše komšije.

Mi svi volimo biti napolju, igrati se i hodati po šumi, ili otići negdje gdje ima puno vode.

A naveče…Naveče, najviše volim svoju mamu. Tad nam čita priče.

treća

Braco ne razumije još, ali se svejedno smije. Najviše volim priču o djevojčici, koja je crtala svoje snove, pa su joj se oni i ispunili. Uvijek pitam mamu, kako se to radi. Pitam je, jer želim da dobijem onog medu, što smo vidjele u izlogu, kad smo išle da kupimo tati poklon. Ali shhhh, nemojte mu to reći. To je tajna.

Ah da, imamo i psa Felixa. Njegova cura Lena je dobila štence. Mali su i žuti i puno vole da spavaju. Baš kao i braco, a meni je dosadno dok on spava.

Jedva čekam da poraste, pa da možemo da se igramo. Mama kaže da će uskoro biti veliki i da će moći hodati. Sada samo puže i izgleda kao navijena lutka s kojom se volim igrati.

objavljeno na: http://amazonke.com/2018/01/29/iz-ugla-male-aurore-moja-mama/

Children - Stories and Songs

IZ UGLA MALE AURORE – MOJ TATA

druga.jpgMoj tata je pisac i on ostaje kasno budan, no svejedno ustane često kad i mama. Tada njih dvoje piju čaj u tišini. Sjede pokriveni nepalskom dekicom, kako je vole zvati od milja i slušaju muziku.

Tata ili mama me probude, ali se češće sama probudim i zatim me odvedu u vrtić. Volim kad me tata poljubi ujutru i pomiluje po kosi. On se jako voli igrati sa mojim loknama i praviti sebi brkove. 😀 Uglavnom mi mama pravi frizuru, ali ponekad tata splete pletenicu.

Volim provoditi vrijeme sa svojim tatom. On me nosi oko vrata i vodi kroz šumu. Dok mi hodamo,  mama čuva bracu. Voljela bih da budem izviđač, kao što je on bio. Mi puno volimo da hodamo, beremo cvijeće i da se penjemo. A kad se popnemo na mali brijeg u blizini, koji se vidi iz naše kuće, onda tata prostre dekicu i ležimo. Gledamo oblake i pogađamo koliko je sati. Tata puno zna i svemu me hoće naučiti. Kad mi dosadi da ležim ili sjedim pored njega, trčim oko drveća. Ponekad uberem cvjećke, pa mu stavljam u kosu. On se ne ljuti kao druge tate, već se smije.

Moj tata nije kao druge tate. On se voli šaliti, plesati, skakutati po ulici kao moj drugar Filip, zna čak i kuvati. Obično zajedno učimo pjesmice, koje mi kaže teta Ana u vrtiću. Mnogo volim pjesmice.

Tata me vodi na časove baleta i ostaje sa mnom dok ne završi čas. Kad se vratimo kući braco i ja sa tatom gledamo crtane filmove, a mama pravi kolače ili piše. Juče smo na ulici vidjeli veliki papir na kojem je bilo lijepo srce. Pitala sam tatu, šta tamo piše. (Mama i tata me uče čitati, ali ne znam još dobro.) Pročitao je: LJUBAV je kad te pogodi ljubavna strijela, a ništa te ne boli!“  Stala sam i gledala dugo taj veliki papir što svijetli i nije mi tu sve bilo jasno.

Kad mama izvede u šetnju Feliksa, često braco i ja idemo sa njom. Braco je još mali pa ga mama i ja guramo u kolicima, a Feliks je dobar pas. Volim se igrati sa njim. Dok smo mi u šetnji tata obavlja neke kućne poslove, koje mama nije stigla i pije svoju popodnevnu kafu. Tata je jako smiren i lijepo mi objašnjava kad mi nešto nije jasno.

A kad svi zaspimo, ostaje da piše svoju knjigu. Voljela bih da ležim kraj njega. Ćutala bih, ne bih ga prekidala. No, mama kaže da moram spavati i biti odmorna ujutru za vrtić. Jedino kad su praznici, šćućurim se uz tatu i dok on kuca na laptopu, ja ležim pospano gledajući ga kako se mrgudi na prazan list. Izgleda kao Ljutko iz „Snježane i sedam patuljaka“. On vrlo rijetko ima, kako kaže „blokadu“, to je ono kad ne može da se sjeti nekih riječi. Ćuti tad i gleda u zid. Mama kaže da ga tad pustimo da se sjeti šta želi da kaže. Mi se išunjamo lagano napolje.

JOJ, DA…Kod tate na kompjuteru imaju super baloni, što ih volim gledati! I on se oraspoloži, kad ih gleda.

Mi u kući imamo mnogo knjiga i slikovnica, koje mi tata i mama čitaju.

Juče smo sa tatom gledali crtane filmove, a mama je izvela Feliksa u šetnju i otišla do prodavnice. Mi smo čuvali Feliksovu curu Lenu i njihove štence. Dobri su, slušaju me.četvrta fotografija

Jedva smo nagovorili mamu da izađe, kako bi nas troje uspjeli završiti joj poklon za Valentinovo. Uzela sam male makazice i izrezala srce pažljivo. Juče smo joj kupili jagorčevine, jer puno voli cvijeće i proljeće. Nismo našli njene mimoze. Ne znam da li će joj se svidjeti jagorčevine. A u kutiju smo stavili igračku i Rafaelo kuglice…Mama ih puno voli. Tata je čuvao stražu, da se mama ne vrati ranije, pa sam svako malo govorila da ide provjeriti na prozor.

Kad su se vratili mama je izgledala kao Ana iz crtića „Snježno kraljevstvo“, pletenica joj je bila prekrivena pahuljama. Baš je jako padao snijeg. Zatim smo tata i ja uzeli metlicu i počeli da sa njih otresamo snijeg. Braco je izvirivao iza ćoška i smijao se. Prvo je mamu gledao čudno. Nije znao ko je to. Napravila sam mami čaj, da se otkravi, kao Mala Mu, tata mi je malo pomogao. Zatim smo se svi obukli i izašli da pravimo Snješka Olafa. Grudvali smo se, valjali u snijegu. Tata je donio mrkvu  i staru šerpicu, a mama i ja smo sakupile koru drveta za dugmiće. Braco nas je sve vrijeme gledao. On se malo plaši snijega, jer je mali, pa samo sjedi na sankama i čvrsto se drži. A snijeg je ove godine baš puno padao.

Idem sad, tata me zove da gledamo crtiće. Joj, nadam se da su „Leteći medvjedići“… 😉

objavljeno na : http://amazonke.com/2018/02/12/iz-ugla-male-aurore-moj-tata/

Spiritual Themes

MRŠAVLJENJE JEDINSTVENOŠĆU DUHA, UMA I TIJELA

prva fotografija 888.jpgDuh, um i tijelo su usko povezani. Kad odistinski budete toga svjesni, možete biti sigurni da ćete postići sa svojim tijelom sve što želite. Možete promijeniti sve što  se u međuvremenu uslijed nevođenja računa  odmaklo od mjesta na kojem želite biti.

Što god da poželite promijeniti na svome tijelu ili u svome tijelu treba prvo da bude promijenjeno u vašoj glavi. U glavi trebate da povjerujete da se to može promijeniti, jednostavno da vidite sebe drugačijeg u odnosu na sada. A kako će to promijeniti, to će vam reći duh.

Jedan od najčešćih izazova s kojim se ljudi bave je mršavljenje. Odlazi se na rigorozne dijete, ili se vježba, sve dok vaga ne pokaže vrijednost, kojoj težite. No, kad se prestane s aktivnostima, koje su dovele ljude na određen broj kilogram, ljudi se vraćaju starim obrascima ponašanja, a na tom putu ih vjerno prate i kilogrami. I to se ponavlja po nekoliko puta u životu. Cilj svih ljudi je da kad se riješe nekoga „tereta“, da se on više ne vraća. No, teret se mora vratiti ako vi nastavite po starom, ako ne uspijete da shvatite što vas dovodi uvijek na mjesto na kojem ne želite biti. Treba tražiti uzrok i otkriti iz kog razloga volite jesti određenu hranu, kada je jedete i zašto. Ako vam to zvuči komplicirano, jer ne znate koje su prepreke krenut ćemo ispočetka stavljajući fokus na ono što znate ili vjerujete da znate.

Znači, prije svega trebate u svome umu imati fotografiju sebe na kojoj ste uspjeli postići ono što želite. Zatim trebate vidjeti u razgovoru sa sobom što vjerujete da će vam na tome putu pomoći. No, nemojte raditi ništa na silu. Moguće je kad odlučite da promijenite svoj fizički izgled, ali čvrsto odlučite i otvorite se…da će vam vaš duhovni nivo sugerirati da jedete drugu hranu. Neće vam se na silu otimati hrana za koju vjerujete da deblja, nego jednostavno ona će vam se prestati sviđati. Birat ćete drugačiju hranu iz dva razloga, jer je tolika vaša volja da promijenite svoju spoljašnjost i zato što ta hrana šteti vašem zdravlju, ona se nalazi na niskoj vibraciji. Možda vi samo želite mršavije i oblikovanije tijelo, no vaš duh će to percipirati kao da želite zdravo tijelo i stalno će vam buditi želju ka zdravoj ishrani.

Postoji velika šansa da ćete doći na ideju: da biste mogli raditi vježbe, krenuti s nekim sportom  ili nekom vrstom treninga. Opet ćete u svom umu imati sebe kako mršavite, a vaš duh zna da vi želite biti zdravi. Ako i to uspijete usvojiti onda vam duh počinje davati novu ideju, koja je sada mnogo prihvatljivija vašem umu… A to je da se počnete baviti yogom i meditacijom, kako  bi se uskladile tri komponente iz naslova do savršenstva. Da vam je to na početku neko rekao, većina bi mislila da su to besmislice i da je nebitno. No, možete biti sigurni da se ove tri komponente uvijek zajedno mijenjaju i razvijaju, te da nema šanse da jedna bude neusklađena u odnosu na druge dvije.

To  nas dovede do sljedeće stepenice, a to je da vam duhovni nivo pošalje informaciju da ćete sa svakom otklonjenom unutrašnjom blokadom, uvjerenjem ili strahom vi biti laganiji. Kad sagledate to s te tačke postat će vam logično, jer ćete se prisjetiti da  jedete kad vam nešto ne ide od ruke ili da dok jedete se osjećate loše jer mislite da ne bi trebali jesti.

I što ste usklađeniji sami sa sobom s lakoćom dolazite do pravih informacija ili bolje rečeno one nalaze put do vas. Kad čujete u takvom stanju informaciju zahvaljujući kojoj vjerujete da možete unaprijediti svoje tijelo vi ćete biti sigurni da je to istina. I poželjet ćete da primijenite.

Ako uspijete da to i uradite, a ne samo da želite…sjajno. Imajte u svom umu misao da ništa u životu ne pokušavate. Ili nešto uradite do kraja, a kraj podrazumijeva da vidite rezultat kojem težite ili ne radite ništa. Pokušaji vam daju priliku da odustanete u bilo kom trenutku, a cilj je da uspijete ostvariti ono što želite.

druga fotografija 888

Kad krenete da mijenjate ono što vam se ne sviđa obično se desi, da ste to što želite već imali nekada u svom životu, no s vremenom ste počeli doživljavati olako i sada dar koji ste prethodno dobili trebate vratiti bivajući zahvalni i prije nego ga dobijete. Kad uspijete svojom istrajnošću da promijenite jedan segment na svom tijelu, dobit ćete volju da mijenjate i drugi, treći.. Što više vjerujete većem broju promjena svjedočite.

Ništa se neće promijeniti ako ne vjerujete, jer upravo će vam vjera dati istrajnost kad u trenutku ne svjedočite rezultatu kakav želite vidjeti. A istrajnost će vas odvesti do onoga što želite.

Zapamtite, da sve u životu možete promijeniti zahvaljujući svojim uvjerenjima. Najbolji dokaz za to je kad neko ima dijagnozu i već duže vrijeme obilazi liječnike, međutim te posjete i njihovi pokušaji ne daju rezultate. Već umornima od neuspjeha neko preporuči liječnika za kojeg svi vjeruju da je uspješan u svome poslu, pa samim tim i ta osoba povjeruje u njegove metode, čak i ako zvuče krajnje sumnjivo ili nerazumno. To je dvostruko uvjerenje, koje se privlači. Liječnik je uvjeren da njegove metode daju rezultate, a pacijent vjeruje uspješnim rezultatima drugih ljudi.

I još je puno takvih primjera.

Izreka kaže da je u zdravom tijelu zdrav duh… Prije bih rekla da je obrnuto zdravo tijelo traži i prigrli isključivo zdrav duh. Sretno!

Bojana Knežević

https://writerspen5555.wordpress.com
https://www.facebook.com/Writerspen555

objavljeno na: https://atma.hr/mrsavljenje-jedinstvenoscu-duha-uma-i-tijela/